Strategije učenja

Osvrt na poglavlje o strategijama učenja iz knjige „Motivacija i strategije samoregulacije učenja: teorija, mjerenje i primjena“, autora prof. dr. sc. Darka Lončarića.

Izabrala sam poglavlje o strategijama učenja jer smatram da svaki učenik treba prepoznati i znati koristiti različite strategije koje će mu pomoći u učenju i samoregulaciji svog ponašanja. Kada učimo koristimo različite strategije kako bi gradivo usvojili i zadržali u dugoročnom pamćenju. Važno je znati koje strategije nam najviše odgovaraju kako bi uspješno usvojili gradivo.

Kod kognitivnih strategija postoje strategije ponavljanja, elaboracije i organizacije. Standardne strategije ponavljanja, kao što su recitiranje podataka, govorenje riječi naglas tijekom čitanja dijela teksta ili ponavljanje akcije, mogu biti neuspješne i kod jednostavnog memoriranja zadatka. Važniji cilj obrazovanja bio bi potaknuti učenike na razumijevanje materijala koji čitaju na relativno dubokoj, konceptualnoj razini, što se može postići uporabom strategija elaboracije i organizacije koje su korisnije za integraciju i povezivanje novih informacija s prethodnim znanjem.

Prema Weinsteinu i Mayeru (1986), strategije elaboracije uključuju parafraziranje i sumiranje materijala, stvaranje analogija, reorganizaciju i povezivanje ideja, objašnjavanje materijala drugima ili preuzimanje uloge učitelja, formuliranje pitanja i odgovaranje na njih. Organizacija uključuje izvlačenje glavne ideje iz teksta, podcrtavanje materijala koji trebamo naučiti i organiziranje ideja.

Druga skupina strategija učenja, nazvane su metakognitivne strategije samoregulacije. Metakognitivne strategije samoregulacije povezane su sa samoregulacijom kognicije i uključuju strategije kao što su planiranje, nadgledanje i regulacija kognitivnih aktivnosti i stvarnog ponašanja učenika. Planiranje se odnosi na različite aktivnosti pripreme, kao što su postavljanje ciljeva učenja, pregledavanje teksta prije čitanja, formiranje pitanja prije čitanja teksta i provedba analize zadatka.

Također, postoje učenici koji primjenjuju duboki pristup i oni koji primjenjuju površinski pristup učenju. Pretpostavlja se da ovi pristupi usmjeravaju učenike na korištenje različitih (dubokih i površinskih) strategija učenja koje naglašavaju elaborativno procesiranje ili ponavljanje bez razumijevanja.

Učenici koji primjenjuju duboki pristup odnose se prema tekstu ili materijalu koji trebaju naučiti kao prema sredstvu za razumijevanje značenja koje je u podlozi materijala. Takvim učenicima nije stalo do vanjskih evaluacija njihovog izvođenja. Usmjereni su na učenje materijala, kritični su i aktivno vrednuju ponuđene argumente i dokaze i povezuju ih s ostalim spoznajama kako bi izveli vlastite zaključke. Za ove se učenike pretpostavlja da koriste dublje procesiranje i duboke strategije učenja koje uključuju elaboraciju, organizaciju, kritičko mišljenje, samoregulaciju, regulaciju truda, povezivanje ideja i uporabu dokaza.

Za površinski pristup učenju smatra se da naglašava prijenos sadržaja materijala koji se uči u dugoročno pamćenje osobe koja uči. Fokus je na memoriranju i pasivnom stjecanju znanja s ciljem točne reprodukcije materijala tijekom procjene. Učenici koji koriste površinski pristup učenju odnose se prema određenom materijalu učenja kao prema nečemu što treba biti naučeno zbog vanjske evaluacije. Ne povezuju informacije sa širim konceptualnim okvirom i motivirani su time da zadovolje zahtjeve značajnih osoba, posebno u procesu njihove školske evaluacije. Strategije površinskog procesiranja uključuju reprodukciju, pasivno učenje, nepovezano memoriranje, ponavljanje i traženje pomoći. 

Smatram da je važno upoznati djecu s različitim strategijama učenja te im ukazati na važnost njihovih korištenja. Ako djeca usvoje različite strategije učenja to će im pomoći u daljnjem školovanju i u olakšavanju učenja gradiva. Ne smijemo davati djeci gradivo koje će samo "naštrebati" već im treba davati zadatke u kojima će povezivati različita gradiva i učiti s razumijevanjem. Time će djeca poboljšati svoje kognitivne vještine i pomoći im da samoreguliraju svoje učenje. Učitelji i učiteljice trebaju poticati djecu i pomagati im u učenju te ih usmjeravati na samostalno učenje.

• Koje strategije učenja vi najčešće koristite i pomažu li vam one u svladavanju gradiva?
• Potiče li naš obrazovni sustav učenike da koriste površinski ili dubinski pristup učenju?
• Na koji način možemo utjecati da djeca ne štrebaju gradivo napamet već da uče s razumijevanjem?