Osvrt na članak "Škola kao kuća radosti" od autorice prof. dr. sc. Vesne Buljubašić Kuzmanović.
Izabrala sam ovaj članak jer se u današnje vrijeme sve više govori o potrebama djece i o stvaranju ugodnog razrednog ozračja. Škola treba biti mjesto u kojem će se djeca osjećati sretno i sigurno, te mjesto gdje će djeca željeti provoditi svoje vrijeme bez straha i anksioznosti. Današnje škole trebaju proći veliki put dok ne postanu škole kao kuće radosti. U nastavku ću vam govoriti o značajkama škole kao kuće radosti koje su navedene u ovome članku te o istraživanju provedenom među pedagozima iz Hrvatske.
Škola kao kuća radosti vesela je i razigrana, produhovljena i zabavna, puna nade i
optimizma. Širi ljepotu i izvrsnost, pokazuje zahvalnost i uključenost te
razvija strast i želju za učenjem. Potiče učenje učenja i omogućava doživljaj
uspjeha, teži ispunjenju i zadovoljenju potreba učenika, njihovoj sreći i
zadovoljstvu, ali i dobrobiti zajednice. Učenici se u školi/razredu osjećaju
kao članovi šire obitelji gdje pomažu, potiču i podržavaju jedni druge na putu
uspjeha i samoostvarenja. Veličaju se i slave individualna i zajednička
postignuća, kao svojevrsni polet i snaga za nove izazove, što doprinosi
zadovoljenju potrebe za ljubavlju i pripadanjem, časti i dostojanstvom. Škola kao kuća radosti ne zasniva se samo na učenju akademskih
predmeta jer naučiti čitati, pisati, računati i rješavati zadatke nije
dovoljno. Matematičke vještine nisu važnije od pripreme djece za samostalan život,
pozitivan razvoj njihovih karaktera i umijeća donošenja dobrih odluka o
vlastitom životu, radu i zdravlju, suosjećajnosti i ljubaznosti u svojim
odnosima s drugima kao aktivni i odgovorni građani koji vole učiti i bez straha
se upuštaju u izazove koji su pred njima.
Rezultati su pokazali da se pedagozi niti slažu niti ne slažu s tvrdnjama o tome da škola potiče i ispunjava potrebe za ljubavlju i pripadanjem, za moći i kompetencijom, za slobodom i za zabavom. Također su podijeljenih mišljenja oko toga da je odgojno-obrazovni proces konstruiran na način da razvija strast i želju za učenjem, potiče učenike u doživljavanju uspjeha, pomaže učenicima razviti pozitivnu sliku o samome sebi i sl. Pedagozi su procijenili da škola niti potiče niti ne potiče mudrost i znanje (radoznalost, želju za učenjem, otvorenost uma, kreativnost), odvažnost (upornost, prirodnost, entuzijazam), humanost, pravednost, umjerenost i transcendentnost (zahvalnost, nada i optimizam, humor, duhovnost).
Prema ovim rezultatima možemo vidjeti kako današnje škole u Hrvatskoj ne potiče dovoljno i ne zadovoljavaju potrebe djece. Učitelji i svi budući učitelji trebaju težiti stvaranju ugodnom razrednog ozračja, trebaju upoznati svoje učenike i znati prepoznati njihove potrebe, želje i interese. Početak osnovne škole najljepše je razdoblje školovanja u kojem djeca trebaju naučiti najvažnije vještine i vrline koje će im pomoći u daljnjem životu. Škola bi trebala biti mjesto ispunjeno srećom, ljubavlju, poštovanjem i slavljenjem uspjeha svakog učenika. Djeca su naša budućnost i moramo slušati njihove želje, tek tada kada budemo slušali djecu i uživali u svome radu škola će zaista postati kuća radosti.
Cijeli članak možete pročitati ovdje: http://hrcak.srce.hr/148984
- Kakva su vaša iskustva iz osnovne škole? Imate li više lijepih ili ružnih uspomena vezanih uz školu, učiteljicu ili atmosferu u razredu?
- Smatrate li da je važno stvoriti razredno ozračje u kojem će djeca biti sretna? Zašto?
