petak, 29. siječnja 2016.

"Roditelji i djeca u igri"

  Osvrt na članak "Roditelji i djeca u igri", autorice Diane Nenadić Bilan, objavljenog u Školskom vjesniku - časopisu za pedagogijsku teoriju i praksu.

Izabrala sam ovaj članak jer smatram da je igra od iznimne važnosti za dječji emocionalni, socijalni, intelektualni i fizički razvoj. Kroz igru djeca uče govoriti, hodati, ophoditi se s drugima i izraziti svoje potrebe i želje.

            Neki autori mišljenja su da se roditelji, unatoč zaposlenosti, relativno dobro prilagođavaju nedostatku vremena te se trude raspoloživo vrijeme s djecom iskoristiti na najkvalitetnije mogući način. Promjene u obiteljskom i društvenom kontekstu mogu doprinijeti ublažavanju negativnih posljedica nedovoljne dostupnosti zaposlene majke poput uključenosti djece u predškolske ustanove, veća uključenost očeva u odgoj djece, i sl.

            Milkie i suradnici (2004.) u opsežnom istraživanju, provedenom na uzorku od gotovo dvije tisuće ispitanika, dolaze do podataka da gotovo polovina roditelja izjavljuje kako ima osjećaj da provodi premalo vremena s djecom.  Empirijsko istraživanje koje je Leutar provela u Austriji, Hrvatskoj i Poljskoj s ciljem utvrđivanja nekih obiteljskih dimenzija pokazuje kako u navedenim državama djeca više vremena provode s majkom nego s ocem. Rezultati također pokazuju kako majke na selu provode više vremena s djecom, nego majke u gradu.



Zajednička igra s roditeljima važna je za kvalitetan razvoj i odgoj djece te razvijanje međusobne bliskosti i povjerenja. Vrijeme provedeno zajedno doprinosi dobrobiti djeci, ali i obitelji. U zajedničkim aktivnostima izgrađuje se zajedništvo kao temeljna vrijednost života. Djeca trebaju, više od materijalnih stvari, vrijeme roditelja. Zajedničko okupljanje za ručkom ili večerom, bez upaljenog televizora ili računala, pruža priliku za međusobni razgovor i razmjenu.

            Poticajnom obiteljskom ozračju doprinosi i obiteljska kohezija. Obiteljska kohezija njeguje se provođenjem zajedničkih aktivnosti djece i roditelja, a obuhvaća zajedničko vrijeme za objede, zajedničko vrijeme za igru i rekreacijske aktivnosti, zajedničko obavljanje kućanskih poslova te zajedničke izlete i šetnje. Pozitivni obiteljski odnosi stvaraju poticajno obiteljsko okruženje za cjeloviti razvoj i odgoj djeteta, a kontinuirana i topla interakcija između članova obitelji pomaže izgradnji osjećaja pripadnosti te omogućuje razvoj svakog člana obitelji. Pozitivno emocionalno ozračje, prihvaćanje i potpora predstavljaju bitne čimbenike za održavanje obiteljske povezanosti.

              Provedeno je istraživanje čiji je cilj usmjeren prema ispitivanju dimenzije provođenja vremena roditelja i djece u zajedničkim igrama  kao temeljne obiteljske dimenzije. U uzorku je bilo uključeno 350 roditelja djece koja pohađaju predškolske ustanove. S obzirom na spol bilo je 22% muškaraca i 77% žena. U ispitivanju je provedena metoda ankete, a u svrhu prikupljanja podataka rabljena je adaptirana Beavers skala obiteljskog sustava kojom su ispitane neke dimenzije odnosa u obitelji. 



               Rezultati istraživanja pokazuju da samo 22,6% roditelja djece predškolske dobi ima svakodnevno u potpunosti vremena za zajedničku igru sa svojom djecom. Za zajedničku djecu uglavnom ima vremena 58,9% roditelja, dok 18,6% roditelja izjavljuje kako uglavnom ili uopće nema vremena za zajedničku svakodnevnu igru sa svojom djecom. 


              Za održavanje kvalitetne komunikacije, toplog ozračja, dobrih odnosa potrebno je svakodnevno izdvojiti vrijeme za zajedničko druženje i igru. Predškolsko dijete ima pravo na igru, odmor i zabavu primjerenu svojoj dobi i mogućnostima. Upravo je igra pogodniji kontekst za uspostavu prisnih interakcija roditelja i djece.

              Iako u ubrzanom životnom ritmu nije uvijek moguće svakodnevno izdvojiti vrijeme za igru s djetetom, valja planirati ne samo kvantitetu, nego i kvalitetu vremena za igru. Učitelji, kao i roditelji, trebaju poticati igru kod djece. Kao što pomaže djeci, tako i igra pomaže učiteljima. Kroz igru mogu zadobiti pažnju djeteta, lakše ih naučiti nešto, a i razviti će se ugodni odnos između učitelja i učenika koji će dovesti do zajedničkog uspjeha u školovanju.

              Smatrate li da je igra važna u životu djeteta? Kakav utjecaj je igra imala u vašem djetinjstvu i mislite li da vam je pomogla u razvoju nekih vještina?



Cijeli članak možete pogledati ovdje: 
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=183529

Broj komentara: 13:

  1. Smatram kako je igra doista bitna komponenta dječjeg razvoja, bio to socijalan, intelektualni, fizički ili emocionalni razvoj. Vjerujem da mi je igra s vršnjacima u djetinjstvu pomogla u poboljšanju međuljudskih odnosa, ali i na mnoge druge načine. Danas su roditelji sve više zaposleni pa smatram kako bi možda učitelji osim učenja gradiva, trebali izdvojiti vrijeme za igre u školama kako bi pomogli poboljšati razvoj djeteta.

    OdgovoriIzbriši
  2. Igra je vrlo važna, tako djecu učimo da otkrivanje novih stvari može biti itekako zabavno. Smatram da bi roditelji trebali odvajati neko vrijeme kada se posebno posvećuju svojoj djeci. Mislim da roditelji ako i malo vremena provode s djetetom mogu učiniti to vrijeme kvalitetnim ako se potrude.
    Ja se rado prisjećam svojih osnovnoškolskih dana. Prva 4 razreda mi smo svako jutro sjeli skupa kao obitelj i prepričavali svoj dan te uvijek odigrali igru prije nego bi prešli u svoje klupe i počeli s radom. Tome smo se svi veselili kada bi došli u školu i svima nam je ostalo u pamćenju koliko je važno komunicirati i izražavati svoje osjećaje.
    Odličan blog, mislim da bi ih više ovakvih trebalo biti ili barem da se ovakve teme malo više razlase pogotovo među mladim roditeljima. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Igre na nastavi su jako bitne jer dopuštaju djecu, zabavljaju ih i iako misle da se samo igraju, kroz tu igru nešto i nauče. A kroz tvoj primjer vidimo da se takvi trenuci na nastavi zauvijek pamte.

      Izbriši
  3. Slažem se sa komentarom Monike, kako bi ovakvih blogova i clanaka na ovu temu trebalo biti više jer smatram da roditelji, pogotovo mladi, ne shvaćaju koliko je zapravo igra bitna za razvoj djeteta. Djeca u ranim godinama sve uče kroz igru, npr. odnositi se prema drugim ljudima, sudjelovati u nečemu, pobjeđivati i isto tako nositi se sa gubitkom. Mislim da ćemo se svi složiti da nam je bilo zabavnije u školi i životu učiti stvari kroz igru, pričanje priča i sl. i kako smo kroz takvo učenje doista nešto naučili i zapamtili, za razliku od onih situacija kada smo dobili bilješke i morali ih naučiti napamet. Možda kada bi se na ovakve clanke nalazilo stalno, roditelji bi shvatili kako premalo vremena zapravo provode sa svojom djecom u igri te bi učitelji shvatili kako je lakše i efikasnije učiti kroz igru. Nadam se da vas je ovaj osvrt potaknuo na razmišljanje, jer mene jest i kao buduća učiteljica truditi ću se primjenjivati učenje kroz igru u svakodnevnoj nastavi.

    OdgovoriIzbriši
  4. Način života se mijenja, ali proces učenja i ljubav prema djeci uvijek ostaje isti. Ako dijetetu odmalena posvećuješ dovoljno pažnje osjećat će se prihvaćenim, ali nedostatak pažnje znat će prepoznat što se može odraziti u njihovim kasnijim godinama. Djeca se lako prilagođavaju situacijama, zato je učenje kroz igru najbolja metoda, koju vjerujem mnogi roditelji diljem svijeta primjenjuju. Važno je roditeljima, učiteljima u školama i bilo kojih odraslih ljudi u djetetovom okružju, naučiti ga kako se može jednako zabavit i kvalitetno naučit.
    Mnoge igre danas pomažu kako bi djeca lakše povezivala, slušala i posvećivala pažnju detaljima. Igre u mome djetinjstvu bile su poučne, jer tko se danas ne voli zabavljati a da je pritom i nešto naučio?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se s tobom da se kroz igru najbolje uči jer tijekom igre djeca nisu pod prisilom i uopće nisu svjesna da zapravo usvajaju neka znanja i vještine koje će im pomoći u daljnjem razvoju.

      Izbriši
  5. Definitivno bi trebalo biti više blogova na ovu temu, pogotovo obzirom da roditelji danas provode više vremena na internetu nego igrajući se s djecom.
    Igra je primarni način učenja o sebi, drugima i okolini, uz pomoć igre djeca upoznaju svijet i skupljaju iskustva, potiču znatiželju, razmišljanje i zaključivanje. Šteta je da zbog užurbanog životnog tempa roditelji zaboravljaju da je to najbitniji dio odrastanja i način razvoja djeteta.
    Možda bi radionice za roditelje na temu "kako provesti više vremena s djetetom?" ili sl. bile dobar korak da ih se malo potakne...

    OdgovoriIzbriši
  6. u današnje vrijeme najveći problem roditelja je taj što ne izdvajaju dovoljno vremena za djecu. Svaki roditelj je previše opsjednut poslom, što je ujedno i razumljivo jer žele djetetu pružiti sve što mu je potrebno. No, oni ponekad ne shvaćaju da je djetetu najpotrebnija upravo njihova pažnja i vrijeme provedeno s njima.

    OdgovoriIzbriši
  7. Mnogi roditelji misle da trebaju provoditi sate i sate igrajući svakakve igre, držati dijete zainteresiranim i sl. Ali mislim da je djetetu sasvim dovoljna i obična šetnja, razgovor, jednostavna igra za razvoj svih sposobnosti djeteta, sve dok je u to uložena roditeljska ljubav i pažnja.

    OdgovoriIzbriši
  8. U današnje vrijeme roditelji su previše zaokupljeni poslovima i svime što ovaj ubrzani način života iziskuje od njih.. Vrlo često ne izdvoje dovoljno vremena za svoje dijete kojemu je igra, ne samo među vršnjacima,već i sa roditeljima vrlo potrebna. Dijete kroz igru savladava različite vještine. S roditeljima u igri dijete razvija veću bliskost i zajedništvo, dok s vršnjacima uči možemo reći pravila ponašanja, npr. da mora dijelit neku igračku s drugom djecom, ili da se tijekom igre treba pridržavati pravila ponašanja..

    OdgovoriIzbriši
  9. Igra je jako bitna u djetinjstvu, ali u današnje vrijeme roditeljima je jako teško uskladiti svoje obveze. Ali za igru roditelji bi uvijek trebali pronaći vremena jer, kao što je i u članku navedeno, igra pomaže djetetovom razvoju. Također smatram da igra razvija kreativnost, djeca su snalažljivija i najbolje uče kroz igru.

    OdgovoriIzbriši
  10. Jako zanimljiv osvrt na članak. Smatram da je igra jako važna u djetetovu razvoju jer kroz igru dijete uči o sebi, o drugima i o svojoj okolini. Nemoguće mi je zamisliti djetinjstvo, a da se ne sjetim igre i s prijateljima i s roditeljima. U potpunosti se slažem s autoricom i njezinim iznesenim stavovima kako igra poboljšava dječje kognitivne, intelektualne i socijalne vještine.

    OdgovoriIzbriši
  11. U današnjem svijetu gdje je uspješna karijera većini roditelja glavna meta vrlo malo se vremena uspije pronaći za djecu. Povezanost djeteta i roditelja je iznimno bitna iz razloga što ona djetetu daje sigurnost, razvija samopoštovanje i samopouzdanje te bi zbog toga roditelji trebali težiti boljoj ogranizaciji svog vremena. Kroz igru djeca razvijaju svoju kreativnost te se uspostavlja pozitivna veza roditelja i djece. Kao budući učitelji bi trebali ukazivati roditeljima važnost provođenja vremena sa djecom, koje su prednosti te koje su moguće posljedice ako se ne provodi dovoljno vremena s njima.

    OdgovoriIzbriši